Futur prvi (lat. futurus = budući), također futur I. ili buduće vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva.
Futur prvi glagola raditi:
| lice | jednina | množina |
|---|---|---|
| 1. | ja ću raditi | mi ćemo raditi |
| 2. | ti ćeš raditi | vi ćete raditi |
| 3. | on će raditi | oni će raditi |
Specifična futuru prvom jest morfološka promjena koja nastaje u inverziji pomoćnog glagola i infinitiva pa glagoli čiji infinitiv završava s -ti gube dio infinitivnog nastavka:
| lice | jednina | množina |
|---|---|---|
| 1. | radit ću | radit ćemo |
| 2. | radit ćeš | radit ćete |
| 3. | radit će | radit će |
Iako se zadržava u pisanju, krnji se infinitvni nastavak -t ne izgovara. Glagoli čiji infinitivi završavaju na -ći ne prolaze kroz istu promjenu:
| lice | jednina | množina |
|---|---|---|
| 1. | peći ću | peći ćemo |
| 2. | peći ćeš | peći ćete |
| 3. | peći će | peći će |
Promjena se ne događa budući da je teško izgovoriti dva slova "ć" zaredom pa tako slovo "i" ostaje među njima.
Futur prvi pomoćnih glagola biti i htjeti:
| glagol biti | glagol htjeti | |
|---|---|---|
| Futur prvi |
|
|
| Futur prvi - inverzija |
|
|